Kalcifilaksija je stanje kod kojeg se kalcijeve naslage odlažu u malim krvnim žilama kože i potkožja. Zbog toga se lumen krvnih žila sužava, smanjuje se dotok krvi u tkivo, a koža i potkožno tkivo mogu ostati bez dovoljne opskrbe kisikom [1,2].
Kalcifilaksija, poznata i kao calciphylaxis ili kalcificirajuća uremijska arteriolopatija, rijetko je, ali vrlo ozbiljno stanje u kojem dolazi do kalcifikacije malih krvnih žila kože i potkožnog tkiva. Posljedica može biti jaka bol, ishemija, nekroza kože i razvoj teško cijelećih rana [1–4].
Kalcifilaksija je stanje kod kojeg se kalcijeve naslage odlažu u malim krvnim žilama kože i potkožja. Zbog toga se lumen krvnih žila sužava, smanjuje se dotok krvi u tkivo, a koža i potkožno tkivo mogu ostati bez dovoljne opskrbe kisikom [1,2].
U praksi je posebno važno prepoznati da se ne radi o “običnoj rani”. Kalcifilaksija je često izrazito bolna, može brzo napredovati i povezana je s visokim rizikom komplikacija, osobito infekcije i sepse [1,3,4].
Kod kalcifilaksije rana nije samo lokalni problem kože — ona može biti znak ozbiljnog sistemskog poremećaja.
Osnovni problem nastaje u malim krvnim žilama. Njihova stijenka postaje kalcificirana, protok krvi se smanjuje, a tkivo postaje ishemično. Ako se proces nastavi, može doći do nekroze kože i potkožnog masnog tkiva [1,2,4].
Kod mnogih bolesnika, osobito onih s kroničnom bubrežnom bolesti ili na dijalizi, može postojati poremećaj ravnoteže kalcija, fosfata i paratireoidnog hormona [1,4].
Kalcijeve naslage se odlažu u stijenkama malih krvnih žila kože i potkožja. Zbog toga se smanjuje prohodnost krvne žile i pogoršava mikrocirkulacija [1,2].
Tkivo ne dobiva dovoljno kisika. To često uzrokuje izrazitu bol koja može biti nesrazmjerno jaka u odnosu na početni izgled promjene na koži [1,3].
Kako se ishemija pogoršava, koža može poprimiti tamniju boju, razvijaju se nekrotične promjene, a zatim nastaju otvorene rane koje su često bolne, duboke i sklone infekciji [1–4].
Shematski prikaz prikazuje osnovni patofiziološki slijed: poremećaj metabolizma minerala, kalcifikaciju malih krvnih žila, smanjen protok krvi, ishemiju tkiva, bol i razvoj nekrotične rane.
Kalcifilaksija se najčešće povezuje s uznapredovalom kroničnom bubrežnom bolesti i dijalizom, ali se može pojaviti i izvan tog konteksta [1,3,4].
Najčešće se javlja kod osoba s terminalnom bubrežnom bolešću, osobito kod osoba koje su na hemodijalizi. U toj skupini bolesnika često postoje poremećaji metabolizma minerala, upala, vaskularne promjene i dodatni čimbenici rizika [1,4].
Rizični čimbenici mogu uključivati šećernu bolest, pretilost, ženski spol, hipoalbuminemiju, terapiju varfarinom, poremećaje kalcija i fosfata, hiperparatireoidizam i druge teške sistemske bolesti [1,4].
Promjene se često razvijaju na područjima s više potkožnog masnog tkiva, primjerice na bedrima, trbuhu, stražnjici ili potkoljenicama. Ipak, mogu se pojaviti i na drugim lokalizacijama [2,3].
Bol je jedan od najvažnijih znakova. Može biti vrlo jaka, duboka, pekuća ili probadajuća, a ponekad se javlja i prije nego što je rana jasno vidljiva [1,3].
Koža može izgledati plavkasto-ljubičasto, tamno, mramorirano ili poput mreže. Takve promjene mogu upućivati na poremećaj cirkulacije u malim krvnim žilama [2,3].
Kako tkivo ostaje bez adekvatne opskrbe krvlju, može se razviti nekroza. Na koži se može pojaviti tamna ili crna krasta, a ispod nje se može nalaziti dublje oštećenje [1,2].
Kada se koža otvori, rana može biti duboka, izrazito bolna, s povećanim sekretom i neugodnim mirisom. Infekcija je posebno ozbiljan rizik [1,3,4].
Kalcifilaksija se može zamijeniti s vaskulitisom, arterijskim ulkusom, piodermom gangrenozum, nekrotizirajućom infekcijom, embolijskim promjenama, hematomom ili drugim oblicima ishemijskih i nekrotičnih rana [1,4].
Zato je važno da se kod sumnje na kalcifilaksiju ne gleda samo površinski izgled rane. Potrebna je procjena cijelog kliničkog konteksta: bubrežna funkcija, dijaliza, bol, laboratorijski nalazi, lijekovi, cirkulacija, izgled kože i brzina napredovanja promjena [1–4].
Zbrinjavanje mora biti interdisciplinarno. Kalcifilaksija zahtijeva suradnju nefrologa, dermatologa, kirurga, specijalista za rane, liječnika obiteljske medicine, dijabetologa, nutricionista, analgetskog tima i drugih stručnjaka prema potrebi [1,4].
Terapijski pristup obično uključuje kontrolu boli, obradu i zaštitu rane, kontrolu infekcije, korekciju poremećaja kalcija i fosfata, optimizaciju dijalize, procjenu lijekova koji mogu povećati rizik te nutritivnu i opću potporu bolesniku [1,3,4].
U pojedinim slučajevima liječnički tim može razmatrati primjenu natrijeva tiosulfata, promjenu terapije, kirurški debridman, liječenje hiperparatireoidizma ili druge intervencije. Odluka o terapiji uvijek mora biti individualna i medicinski vođena [1,4].
Bol kod kalcifilaksije može biti vrlo jaka i iscrpljujuća. Adekvatna analgezija nije dodatak terapiji, nego jedan od ključnih dijelova zbrinjavanja [1,3].
Lokalna terapija mora biti prilagođena izgledu rane, količini sekreta, prisutnosti nekroze, stanju okolne kože, bolnosti i riziku od infekcije.
Infekcija može dramatično pogoršati stanje. Potrebno je pratiti znakove lokalne i sistemske infekcije te na vrijeme uključiti liječničku obradu [1,3,4].
Bez kontrole metaboličkih, bubrežnih, nutritivnih i vaskularnih čimbenika rana se teško može promatrati izolirano. Kalcifilaksija traži širi, sistemski pristup [1,4].
Kod sumnje na kalcifilaksiju odgađanje može povećati rizik komplikacija. Posebno je važno reagirati kod osoba s kroničnom bubrežnom bolesti, osoba na dijalizi ili osoba s ranama koje su izrazito bolne i nekrotične [1,3,4].
Potrebno je brzo potražiti liječničku procjenu ako se pojavi:
Kod ove vrste rane nije dovoljno pitati samo “koju oblogu staviti”. Potrebno je razumjeti zašto je rana nastala, postoji li poremećaj mikrocirkulacije, kakvo je opće stanje bolesnika, kakva je bubrežna funkcija, postoji li infekcija i kako se kontrolira bol.
Edukacija je posebno važna jer kalcifilaksija može izgledati kao druga vrsta kronične rane, a pogrešno prepoznavanje ili odgađanje procjene može imati ozbiljne posljedice.
NBMEduKoncept nastao je s ciljem da znanje o ranama bude jasno, praktično i dostupno osobama koje svakodnevno sudjeluju u skrbi za bolesnike s kroničnim i kompleksnim ranama.